Četvrtak 27 Studeni 2014

 

      logo

Language Switcher

Žalosna otajstva - Krunica sa sv. Franjom

Vjerujem...

Na samim počecima ovoga puta došavši u Italiju, želio sam posjetiti brdo La Vernu gdje je sv. Franjo primio Kristove rane. Putujući prema tom svetištu započeo sam moliti žalosna otajstva. Gospodin me ispunjavao radošću, blizina sv. Franje također. Osjećao sam se dobro. Ali nisam razumijevao zašto kroz sva otajstva proživljavam radost, samo radost. Sada mogu razumjeti: raspetog Isusa ne može voljeti onaj tko nema radosti, tko u sebi ne hrani radost. Ne može se sjediniti s Isusom raspetim onaj tko ne nosi radost. Radost je milost koju Bog daje da ljubimo raspetog Boga. Radost, ne tuga, ne teret. To je ono što se dogodilo u životu sv. Franje kad je zagrlio gubavca – radost. Mi se obično zapućujemo s jednim bremenom tuge: zašto su ga razapeli, zašto se to dogodilo, zašto se to i to dogodilo u mom životu, zašto meni... teret...i ne dolazimo do radosti. Molimo zato sada ova otajstva da bismo ušli u radost i tražimo radost da s njom sudjelujemo u Isusovom životu.

 

U PRVOM ŽALOSNOM OTAJSTVU RAZMATRAMO ISUSOVU AGONIJU U MASLINSKOM VRTU

            RAZMATRAMO ISUSOVU RADOST DA BUDE S OCEM

            Ova je radost bila mnogo jača od suza, od krvavog znoja, mnogo jača od Judine izdaje, od zanijekanja apostola... Isus treba Očevu pomoć i u molitvi mu se obraća. Isus zna moliti. U trenutku kad se nitko ne snalazi, nitko od apostola, Isus zna otvoriti svoju dušu, ispuniti se snagom čak i onda kada se tijelo opire, dršće, kad se krvavo znoji. Ali Isus treba i nas. On povlači Petra, Jakova i Ivana, povlači ih u svoju intimnost, želi pomoć. U isto vrijeme ih želi uvesti u tajnu koju će apostoli kasnije naviještati i živjeti: tajnu potpunog predanja, umiranja sebi i života za Boga. Isus se predaje u vječni život, predaje se potpuno Ocu, sve drugo pušta. Ne dopušta da ga itko brani, niti se sam brani, jer nema što braniti. Svukao je sve zemaljsko sa sebe i u nutrini živi samo za Oca. Tu dobiva svu snagu, tu dobiva mir i svjetlo.

            Gospodine Isuse, daruj nam ovu radost, pošalji Duha Svetoga da probudi ovu radost u nama. Isuse, želimo sudjelovati u tvojoj radosti. Odlučili smo izabrati Boga Oca, pa nam daruj radost ovog izbora i u trenucima kušnje. Molimo te, Isuse, nauči nas biti otvoreni iznutra u svakoj situaciji, posebno onda kad nam se čini da nas sve satire, da nema izlaza. Uči nas naći izlaz i biti potpuno Božji, jer kad god smo otvoreni potpuno prema Bogu i Boga stavimo na prvo mjesto, u duši nalazimo izlaz prema životu.

 

U DRUGOM ŽALOSNOM OTAJSTVU RAZMATRAMO KAKO JE  ISUS SVEZAN I BIČEVAN

            RAZMATRAMO RADOST KOJU IMAMO, IAKO SVEZANI I BIČEVANI, AKO SMO ODABRALI BOGA

            Isus ne traži izlazak iz kušnje, ne traži da ga odvežu, da ga prestanu bičevati. Isus je iznutra okrenut Ocu. Kada smo mi iznutra okrenuti prema Ocu, u trenutku kad smo svezani životnim situacijama, tada imamo snagu iznutra. Kada smo usmjereni samo na to da iziđemo iz kušnje, mi smo napeti, u borbi smo, gubimo snagu i otvaramo se razočaranjima. Koliko god je potrebno da tražimo ljudska rješenja, toliko i još više je potrebno da naš duh boravi u Bogu. Molitvenim predanjem možemo uvijek imati otvoren izlaz prema Bogu i prema životu, neovisno da li uspijemo ili ne riješiti probleme na ljudskoj razini.

Svezani smo jer Bog dozvoljava da se u nama odstrani svako ljudsko djelovanje. Ljudska nas djelovanja vežu, ali tko stoji u Bogu, u njemu se počinje oslobađati Božje djelovanje. Bog nam tako daje iskusiti sudjelovanje u jednoj nevjerojatnoj snazi: i onda kad smo vezani i bičevani, postajemo slobodni. Otvorimo se radosti jer nam Bog želi dati radost baš u ovim trenucima. On dopušta da budemo svezani da bismo spoznali još dublju radost.

            O Isuse daj nam da putujemo prema Ocu, daj nam u isto vrijeme da pokazujemo drugim ljudima kako mogu naći izlazak prema životu. Isuse, daj nam svoju snagu da i mi možemo živjeti u kušnjama puninom života.

 

U TREĆEM ŽALOSNOM OTAJSTVU RAZMATRAMO KAKO JE ISUS PONIŽEN I OKRUNJEN TRNOVOM KRUNOM

            RAZMATRAMO RADOST U PONIŽENJU

            Veliko otajstvo! Isus u poniženju dolazi do dubine poniznosti. On želi biti ponizan pred Ocem i u poniznosti dobiva svu čast. Sv. Pavao nam u drugom poglavlju poslanice Filipljanima kaže da se baš zato Isusu klanjaju sva stvorenja na nebu, na zemlji i u podzemlju. Isus se ponizio. Što to znači? Isus je ušao u dubinu ljudskog poniženja kao lijek. Tko se sjedinjuje s Isusom u poniženju i sam postaje lijek, donosi život dušama. To je jedna velika radost. U Evanđelju Isus to naziva blaženstvom: radost blaženih. Kad u dubinu poniženja uđemo s Isusom i tamo se klanjamo Bogu s radošću, ulazimo u Božju slavu i poniženja nas ne ruše. Postaju radost. Nitko od nas ne može doći do poniznosti bez poniženja. Poniznost naučena u teoriji samo je teorija, a zaroniti u poniznost u trenucima poniženja znači biti zaštićeni. Tad imamo mir, snagu, tada pobjeđujemo one koji nas ponižavaju, izlazimo kao pobjednici i u nama se, po Isusu Kristu, Otac proslavlja.

            Isuse, priznajemo, u poniženjima se automatski želimo braniti. Obrana je napadati druge, često puta vrijeđati ili se braniti od nepravde. Tvoj duh se nije branio od nepravde na ljudski način, nego je bio predan u ruke Očeve i tamo je imao obranu. Ti si dopustio jednostavno da te Otac potpuno privuče k sebi. Daj da i mi budemo takvi.


U ČETVRTOM ŽALOSNOM OTAJSTVU RAZMATRAMO KAKO ISUS NOSI SVOJ TEŠKI KRIŽ

            RAZMATRAMO RADOST U NOŠENJU KRIŽA

            Kako dalje kada je križ pretežak i ne možemo ga nositi, kada je križ nepravda, kad nas svi izruguju? Onaj tko se ponudi Bogu dragovoljno ponijeti križ za brata, za sestru, za spasenje svijeta..., on odmah prima i radost, prima milost i snagu. Tko odbija križ, odbija ga nositi s ljubavlju i izabire jednu radost izvan Boga. Postaje slab, tužan, frustriran, pritisnut... svaka i najmanja stvar čini ga nezadovoljnim. Velika je radost nositi križ za spasenje svijeta. Bog stostruko nagrađuje. Ali potrebna je ljubav. Potrebno je nositi križ s ljubavlju.

            Isuse, u tebi nije bilo nimalo bježanja od križa i snagom Duha Svetoga Ti si mogao nositi križ! O Isuse, nauči nas biti kao ti otvoreni, da možemo shvatiti smisao i potrebu nošenja vlastitog križa i križa svijeta, da bi svijet bio spašen. Molimo tvoje beskrajno milosrđe, da nas povučeš da nosimo naše križeve radosno i da pomažemo drugima nositi križ.

 

U PETOM ŽALOSNOM OTAJSTVU RAZMATRAMO KAKO ISUS UMIRE NA KRIŽU

                        RAZMATRAMO RADOST SMRTI

            Sv. Franjo ju je nazivao sestra smrt. Ona je jedan prolaz. Tko odabire Boga, odabire život koji se ne gasi. Tko je izabrao Boga raduje se i u trenutku smrti, jer iščekuje život koji se rađa, koji se pokazuje. Samo onaj tko živi ovu radost može tješiti druge kad umiru, kad pate...I što možemo učiniti kad je pred nama smrt, kada smo potpuno poništeni? Isus nam je pokazao da trebamo predati duh Ocu jer u nama je već vječni život. Vječni život ne može biti ugušen od smrti, ne može biti uništen od ljudi. Život darovan Bogu i u trenutku ove egzistencijalne smrti jest pobjeda nad smrću. Ovdje je konačni životni izbor, konačni izbor Boga.

Po Isusovom umiranju uminuo je smrtni svijet i počeo se rađati novi.

              O Isuse, nauči nas ovom prolasku, da naše duše, naša srca prijeđu preko barijere  i tako dođu do uskrsnuća i do proslave. Hvala Ti Isuse što si Ti prošao.</stron

NARUDŽBA KNJIGA

Izdavač: MARKRAS d.o.o.,

Bijakovići bb, 88266 Međugorje BiH

tel. +387 63 708 829

email. kramimedj@gmail.com

Broj prikaza (hitova) članaka
669192