Molitvena skupina i Gospino vodstvo

Za vrijeme tvog boravka i djelovanja u župi zbivali su se i redali razni događaji i iskustva koji su za tebe bili jako važni. Jedan od tih događaja je zasigurno bio nastajanje molitvene skupine po Gospinoj želji. Možeš li nam nešto o tome reći? 
 
Smatram da se molitvena skupina, uključuje kao dio cjelokupnog programa, kojeg je Bog htio razviti preko Gospe u župnoj zajednici. Čitajući evanđelje primjećujemo da se Isus na početku svog javnog nastupa obraćao velikom mnoštvu ljudi; narod je bio oduševljen i slijedio ga ponajviše zbog znakova i čudesa koja su pratila Njegovo propovijedanje. Zatim, malo po malo što je Isusov navještaj postajao zahtjevniji, oni koji su ga slijedili samo iz entuzijazma počeli su se povlačiti. Pred kraj Njegova života također i neki od učenika su ga napustili, a na koncu čak i jedan apostol ga izdade. Nešto slično se dogodilo i među osobama koje su vjerovale u ukazanja u Međugorju. Početni entuzijazam se smanjio, onda se Gospodin obratio pojedincima i tražio je da se formira jedna manja skupina kako bi je mogao voditi prema dubljim razinama duhovnog života. Po mom mišljenju, to je bila Gospina želja. Preko vidjelice Jelene, koja ne posjeduje govor jednog teologa i propovjednika, Gospa je jednostavno pokazivala put prema Bogu svima onima koji su ga prihvaćali u jednostavnosti. Pripremala ih je da bi mogli razumjeti i izabrati vlastiti poziv. U stvari, zadatak skupine, je bio da kroz molitvu, post i susrete svatko pojedinačno i u zajedništvu s drugima raste i dozrije kako bi mogao odgovoriti na Gospin poziv.

Kušnje

Zašto su kušnje toliko potrebne na našemu putu vjere?
 
Kušnje su neka vrsta terapije i, ako se prihvate s ljubavlju Božjom, velike su milosti. Ništa nas ne može izliječiti iznutra kao kušnja jer ona čisti i razbija onaj kamen koji je stvorio grijeh. Kušnja stavlja u krizu sve što smo sagradili na pijesku, na svojoj sebičnosti. Bog nas preko kušnji čisti, liječi, budi iznutra. Tada se u nama može probuditi toliko jak život da se na koncu ne bojimo ni smrti, ni đavla, jer snaga Božja prolazi kroz nas i mi, ostajući vjerni Bogu, čvrsto napredujemo prema novosti života. 
Može nam se dogoditi ne znam kakva kušnja, ali budimo sigurni da je Bog dopušta radi našeg dobra i radi spasenja svijeta. Tko se želi prikazati Bogu, mora računati da nas prikazanje vodi kroz kušnje radi našeg rasta i spasenja drugih. Tko bježi od toga ne može se prikazivati. Dakle, tko se prikazuje Bogu, prima od Njega potpunu zaštitu, duhovno napreduje i ulazi u zajedništvo s cijelim Mističnim tijelom. 

Duhovne borbe

Neke su osobe govorile da su za vrijeme svog boravka u Međugorju doživjele borbe i razna protivljenja u duši i tijelu. Kako je to moguće ako se radi o mjestu gdje se ukazuje Majka Božja?  
 
Osobno sam iskusio da je velika većina ljudi doživjela susret s Gospom jako ugodno. Ali doživjeti ugodan susret ne znači da nisu bili provocirani, vjerujem da smo svi iskusili provokacije.
Susret s Bogom izaziva, jer Bog traži odgovor čovjekov. Što se u čovjeku probudi u tom trenutku? Spremnost da odgovori pozitivno, ili pak strahovi i nesigurnosti. Svaki čovjek je originalan, ali ta originalnost često je ranjena od počinjenih grijeha, od doživljenih trauma u životu. Preko životnih rana uključuje se također i dinamika duha zla, sotone, koji nastoji da napravi barijeru između duše i Boga. I sotona dodiruje dušu ali da bi je poplašio i zaustavio na putu obraćenja. 

Znakovi i tajne

Gospa je govorila o jednom vidljivom znaku kojeg će ostaviti na Podbrdu, i povjerila je nekim od vidjelaca deset tajni. Što misliš o svemu tome?
 
Ne mogu iscrpsti ovaj argument s nekoliko riječi, ali mogu odgovoriti ono što smatram bitnim glede tajni. Bog je tajna za čovjeka, za čovjeka je tajna i njegov vlastiti život. Čovjek putuje prema tom misteriju koji je Bog i nikada ga ne može iscrpsti, jer je beskrajan. 
Može se ići prema Bogu samo u vjeri, nadi i ljubavi. Tajne o kojima govorimo, ukoliko su znakovi samo su poticaji na obraćenje za življenje milosti, sve dok čovjek ne nauči hodati prema Bogu i sve dok se između njega i Boga razvija vitalni odnos. Tajne na ovaj način shvaćene, nisu više tajne, već postaju sredstvo koje pomaže čovjeku da uđe u svjetlost. 
Iz dosadašnjeg iskustva, kroz dugi hod, mogao sam korak po korak vidjeti i prepoznati u sebi duboke slojeve s obilježjem otajstva, koji niti se mogu racionalno razumjeti niti protumačiti; ostaju tajne kojima se onda pristupa samo u vjeri i zajedništvu s drugima. 

Novost Međugorja

Gospa se ukazala u zemlji koja je bila pod komunističkim režimom, s velikim problemima, ukazala se u zemlji gdje su bile prisutne i neke poteškoće na razini lokalne crkve. Kako to tumačiti?
 
Mislim da je sama Gospa preko Vicke protumačila ovo pitanje kada je rekla da se ukazala u ovoj župi jer “ima puno dobrih vjernika” i da su “tu prisutni duboki korijeni vjere.”  Ako promatramo ovaj odgovor onda doista sve moramo gledati u svjetlu vjere. Sjećam se jednog razgovora iz 1983. s poznatim švicarskim teologom Hans Urs Von Balthasarom koji mi je rekao: “Nitko i nikakvo mjesto ne zaslužuje da se Majka Božja ukaže, i nijedno mjesto na svijetu nije čisto i sveto da bi se Majka Božja mogla ukazati a da tu ne bude napetosti i progonstava”. I kad danas promatramo svijet vidimo tolika mjesta u kojima bi bila neophodna Gospina živa prisutnost utjehe i nade, ali to se ne događa.

Najdublje značenje ukazanja

Božja Providnost je htjela da budeš među izravnim svjedocima Marijinih ukazanja. Koje je, po tebi, najdublje značenje Gospinih ukazanja u Međugorju? 
 

Već sam naglasio da se Gospina ukazanja u Međugorju mogu najbolje izraziti u drugom radosnom otajstvu krunice: Marijin pohod Elizabeti. Elizabetina duša i tijelo su osjetili taj pohod, i isto se dogodilo malom Ivanu koji je cijelim svojim bićem prepoznao Mariju i Onoga koji je bio u njezinoj utrobi: Ivan je osjetio dodir Božji preko Marije. U tom susretu Duh Sveti je ispunio Elizabetu, blagoslovio je dijete u njezinoj utrobi i ona je rodila proroka koji je prethodio Mesiji i pokazao ga svijetu. 

Opširnije...

Služba u župi Međugorje

Možeš li se prisjetiti kada si prvi put pohodio Međugorje i kako si došao na službu u tu jedinstvenu župu?
 
Prvi put sam došao u Međugorje 29. lipnja 1981. na poticaj nekih župljana iz Čapljine, gdje sam bio na službi. Oni su bili rodom iz tog kraja pa su mi pričali o ukazanjima i željeli da odem s njima. Bio sam u civilnom odijelu i iz daleka sam promatrao ukazanje koje se odvijalo na Podbrdu. Nisam mogao ništa posebno primijetiti, osim mnoštva vjernikâ koje se okupilo. Susreo sam se s nekim vidiocima, s Vickom, Jakovom i Mirjanom. Duže sam se zadržao s Vickom. Ono što je bilo upečatljivo je duboko uvjerenje kod svih troje, koje nije ostavljalo ni sjenu sumnje u Gospina ukazanja, njihovo ponašanje je bilo vrlo zdravo. U meni se probudio osjećaj da bi svećenici trebali biti prisutni na ovom mjestu, i da je vjernicima potrebna pratnja, na putu prema Bogu, bez obzira što se događalo. Nakon toga sam dolazio nekoliko puta u ispomoć za ispovijed, a na službu sam došao nakon što je fra Jozo Zovko odveden u zatvor.

Nova duhovna dimenzija

Što je za tvoj život značio događaj “Međugorja”? 
 
Susret s događajima milosti u Međugorju, bio je odlučujući trenutak u mom životu. Taj susret je bio nova i definitivna etapa u mom odnosu s Bogom. U meni se definitivno otvorila nova dimenzija, jer Gospina ukazanja u Međugorju, predstavljaju iz mog gledišta, novu prekretnicu u Crkvi i čovječanstvu. Ova ukazanja nadilaze sve duhovne pokrete i metode, vode čovjeka u osobni i živi odnos s Bogom, u susret s Njim oči u oči. Susresti Boga oči u oči nadilazi sve metodologije i formule koje nas zatvaraju, i ako smo potpuno Bogu predani onda nas susret s Njim budi i mijenja. 

Božji dodir preko Gospe

Fra Tomislave, kad bi te zamolili da nam govoriš o ukazanjima Kraljice Mira u Međugorju, odakle bi započeo?
 
Započeo bih govoreći da sam neizmjerno zahvalan vidiocima iz Bijakovića, iz župe Međugorje, Vicki, Mirjani, Mariji, Ivanki, Ivanu i Jakovu, jer su prihvatili milost ukazanja Kraljice Mira. Također, sam zahvalan mojoj subraći franjevcima, kao i časnim sestrama koji su vršili dragocjenu službu u međugorskoj župi. Zahvalan sam Bogu za župljane i za mnoštvo hodočasnika koji su prihvatili i živjeli izvanredni poziv Presvete Marije na istinski život vjere. Prenoseći cijelom čovječanstvu Gospin poziv za obraćenje Bogu, postali su njezin gas koji odjekuje već dvadeset i sedam godina.

Prikazanje života kao žrtva paljenica

Govoriš o prikazanju Isusu po Mariji. Rekao si da je ovo temeljno. Hoćeš li nam malo bolje pojasniti pojam prikazanja života kao žrtve paljenice?

To je toliko jednostavno i u isto vrijeme komplicirano. Jednostavno je jer je utisnuto u čovjekovu bît. Komplicirano je jer je čovjek sebičan pa se zatvori pred poteškoćama u vlastite interese: umjesto da ih žrtvuje upropaštava samoga sebe. Pokušat ću biti jasniji. Smatramo normalnim vidjeti osobe koje su spremne sve žrtvovati, jer se ljube, da bi očuvale tu ljubav.

Opširnije...

Predgovor - Renzo Allegri

Prošlo je 27 godina, od početka misterioznih događanja u Međugorju. U predvečerje, 24. lipnja 1981. godine, nekoliko dječice iz jednog nepoznatog mjesta u Hercegovini, rekli su da su vidjeli Gospu. Započeo je veličanstveni fenomen, koji se pretvorio u nezaustavljivu lavinu.
 
Tada je ono mjesto bilo pod komunističkim režimom, koji je već u začetku htio ugušiti sve što su vidioci govorili. Ali slabi plamičak zapaljen dječjim tepanjem, pretvorio se u plamen, požar, potres, i nastavlja svoj tijek po svim putovima svijeta.

Crkva Isusa Krista Svega Svemira

Kontakt

Izdavač: MARKRAS d.o.o.
Dr.Ante Starčevića 37,
88266 Međugorje, BiH
tel. +387 63 426 902
email: 
utvrda.bezgresne@gmail.com

Razmišljanja o knjizi: Svemir i njegovi stanovnici

Novo izdanje knjige je dostupno.
 
NASLOVNICA ISPISATI POVIJEST ZAVRŠNO
 
01.Uvod
    II dio