Zašto su kušnje toliko potrebne na našemu putu vjere?
 
Kušnje su neka vrsta terapije i, ako se prihvate s ljubavlju Božjom, velike su milosti. Ništa nas ne može izliječiti iznutra kao kušnja jer ona čisti i razbija onaj kamen koji je stvorio grijeh. Kušnja stavlja u krizu sve što smo sagradili na pijesku, na svojoj sebičnosti. Bog nas preko kušnji čisti, liječi, budi iznutra. Tada se u nama može probuditi toliko jak život da se na koncu ne bojimo ni smrti, ni đavla, jer snaga Božja prolazi kroz nas i mi, ostajući vjerni Bogu, čvrsto napredujemo prema novosti života. 
Može nam se dogoditi ne znam kakva kušnja, ali budimo sigurni da je Bog dopušta radi našeg dobra i radi spasenja svijeta. Tko se želi prikazati Bogu, mora računati da nas prikazanje vodi kroz kušnje radi našeg rasta i spasenja drugih. Tko bježi od toga ne može se prikazivati. Dakle, tko se prikazuje Bogu, prima od Njega potpunu zaštitu, duhovno napreduje i ulazi u zajedništvo s cijelim Mističnim tijelom. 
Kada prikazujemo vlastiti život Bogu u trenucima kušnje, pozvani smo biti hrabri: bilo radi nas samih, ali i radi drugih. Obično osobe misle: “Ako počnem radikalni hod ili ako sve dajem Bogu, onda će se povećati i kušnje i doći će zlo, nesreća”. Ma, Bog nikada nikoga ne opterećuje nesrećama! On nas želi samo probuditi, da naučimo pobjeđivati strahove.  
Uzmimo jedan primjer: neki čovjek uvijek misli da je najbolji, pa otkrije u molitvenoj skupini da to nije tako. Sigurno to doživljava kao kušnju. Zaista, u trenutku kad primijeti da su drugi bolji od njega, u srcu se pokrene ljubomora, zavist, svaki nemir. Da bi izišao iz kušnje, mora pobijediti sve te negativne osjećaje, treba prepoznati negativnosti i pročistiti ih! Lako je zatvoriti oči i ljutiti se na druge misleći: “Vi ništa ne vrijedite!” Treba proći kroz ovakvu kritičnu situaciju i pobijediti! Ako se uspijemo uzdizati i pobjeđivati, onda ozdravljamo i postajemo nova stvorenja. U svakom slučaju, ako se želimo stvarno probuditi iznutra, kao kršćani, onda trebamo znati da se i sotona budi i ljuti. Naše buđenje u vjeri, sigurno mu se to ne sviđa! Pošaljimo ga da se bavi samim sobom, a mi proslijedimo mirno i sigurno prema Bogu.